što je depresija?
Promjene raspoloženja su normalna pojava u životu svakog čovjeka kao reakcija na različite događaje. Depresija je stanje sniženog raspoloženja koje traje druže razdoblje i ukazuje na to da je osobi potrebna promjena. Neki karakteristični simptomi depresije su gubitak energije i interesa za aktivnosti, promjene u apetitu i tjelesnoj težini, osjećaj tuge i beznađa, teškoće koncentracije i donošenja odluka, samokritičnost, razdražljivost, povlačenje, fizičke teškoće i autodestruktivne misli. Uz depresivne elemente, kod mnogih osoba, često se javljaju i simptomi tjeskobe. Klinička depresija može se razlikovati, prema intenzitetu izraženosti i dugotrajnosti simptoma te količini prisutnih simptoma, od blage do teške. Osjećaji tuge, bezvoljnosti, nedostatka energije i interesa normalna su pojava uslijed većih životnih stresova i promjena, gubitka bliskih osoba ili odnosa, međutim, kada se sniženo raspoloženje javlja bez razloga ili potraje duže vremena, uz osjećaj beznađa i očaja, potrebno je potražiti pomoć.
Tko postaje depresivan?
Depresija je uobičajen emocionalni problem koji se može pojaviti kod svake osobe u bilo kojem razdoblju života. Za osobe koje su doživjele veliku depresivnu epizodu je vjerojatnija pojava druge epizode, kao i za osobe ženskog spola. Moguće objašnjenje spolnih razlika u pojavi depresije je društvena prihvatljivost i spremnost žena na priznavanje osjećaja tuge i spremnost na traženje pomoći, dok su muškarci skloniji kriti i potiskivati svoje emocionalne teškoće.
Što su uzroci depresije?
Depresiju mogu uzrokovati različiti čimbenici (biokemijski čimbenici, čimbenici vezani za međuljudske odnose, ponašanja, misli) ili kombinacija nekoliko čimbenika. Neke osobe imaju genetske sklonosti za razvoj depresije ili nedovoljno izlučivanje kemijskih tvari zaduženih za regulaciju emocija. Također, sukobi, gubitci i promjene u odnosima s drugim ljudima mogu biti odgovorni za razvoj depresije, kao i velika količina doživljenog stresa, nedostatak pozitivnih iskustava te iskrivljena i neprilagođena razmišljanja o događajima i situacijama.
Kako ponašanje i mišljenje utječu na depresiju?
Depresija se najčešće pojavljuje uslijed specifičnih gubitaka, poput gubitka posla, prijateljstva ili bliskosti te većih životnih promjena i novih zahtjeva, kao značajnih životnih stresova za koje osoba nema ili ne koristi odgovarajuće vještine suočavanja te se osjeća nespremno za rješavanje problema. Depresivne osobe sklone su pasivnom provođenju vremena te je tako ograničena mogućnost doživljavanja pozitivnih socijalnih interakcija i smanjuje se broj ponašanja koja izazivaju zadovoljstvo ili osjećaj postignuća. Također, mnoge se depresivne osobe ne nagrađuju za pozitivna ponašanja jer smatraju da to ne zaslužuju ili da će se nakon nagrade prestati truditi. Depresija može biti i rezultat osjećaja bespomoćnosti zbog zadržavanja u nepovoljnoj situaciji, toleriranju kritika i odbacivanja zbog vjerovanja da je situacija nepromjenjiva što god osoba poduzela te uslijed toga sklonost izbjegavanju neugodnih iskustava umjesto suočavanja i težnje promjeni.
Određeni načini razmišljanja o sebi i okolini te iskrivljeno tumačenje doživljenih događaja mogu povećati mogućnost pojave depresije. Negativne misli i vjerovanja su iskrivljena opažanja osobe o tome kakvom ju vide drugi, uz česta predviđanja budućih neuspjeha na temelju prethodnih, etiketiranje, katastrofiziranje situacije, ignoriranje pozitivnih događaja i uspjeha te inzistiranje na idejama i pravilima kakva osoba treba biti. Depresivne osobe često su usmjerene na svoje nedostatke, zaokupljene su negativnim mislima i promišljanjima o neugodnim emocijama te tako podržavaju osjećaje tuge, tjeskobe, beznađa i ljutnje.
Što je kognitivno-bihevioralni tretman depresije?
Kognitivno-bihevioralni tretman je vrsta terapije kojom se nastoje utvrditi ponašanja i misli koji održavaju depresiju. Kroz tretman se nastoji utvrditi što je uzrok sniženog raspoloženja i što osoba može učiniti kako bi se osjećala bolje. Terapeut će najprije utvrditi koji su simptomi depresije prisutni te stupanj njihove izraženosti i ograničenja u svakodnevnom životu. Osoba će s terapeutom postaviti željene ciljeve prema kojima će terapeut usmjeravati tijek terapije, uključivati odgovarajuće tehnike i metode, pratiti napredak i kroz terapiju naučiti osobu kako se suočavati s teškoćama i objektivno prosuđivati. Ovaj tretman zahtjeva aktivno sudjelovanje klijenta, vjerovanje u poboljšanje, samomotrenje simptoma, uočavanje promjena, izvršavanje domaćih zadaća te spremnost na preuzimanje odgovornosti, uz postupno prorjeđivanje terapijskih seansi u svrhu osamostaljivanja pri suočavanju s teškoćama.
Kognitivno-bihevioralna terapija pokazala se gotovo jednako učinkovitom farmakoterapiji. Osim trenutnog smanjenja simptoma kroz ovu terapiju uče se vještine primjenjive pri ponovnom pojavljivanju simptoma, bržem prepoznavanju problema i mogućnosti ranijem reagiranju. Ponekad se kod osoba s teškom razinom depresije osim ovog tretmana, radi boljeg učinka, upotrebljava i neurofeedback terapija.
