Što je panični poremećaj?



Panični poremećaj čine ponavljani i iznenadni napadi panike. Prilikom napada panike mogu se javiti zvonjenje u ušima, gubitak daha, vrtoglavica, ubrzano lupanje srca, trnci, nelagoda, osjećaj da se tresete ili doživljaj da se događa nešto strašno i opasno, da ludite ili umirete. To su samo neke od mogućih senzacija o kojima govore ljudi koji proživljavaju napade panike.

Zašto se javljaju napadi panike?

Moguće je da ste dosad prošli brojne pretrage i isključili moguće tjelesne uzroke svega što doživljavate kad se napad pojavi. Stručnjak Vam je vjerojatno objasnio da nemate nikakvu strašnu bolest, već da samo patite od napada jake anksioznosti ili straha. Svi simptomi koje osjećate zapravo su simptomi koji se javljaju u situacijama kada nas je strah. Naš je organizam programiran tako da u slučaju kada se bojimo, prirodno reagira na način da nas priprema za bijeg ili borbu sa opasnošću (srce jače pumpa krv i sl.). To je mehanizam „alarma“ koji imamo milijunima godina i koji je bio koristan da bismo preživjeli kao vrsta. Ipak, kod napada panike, Vaše tijelo misli da je u opasnosti i kada to zapravo nije, aktivirajući ono što zovemo „lažni alarm“. To je kao kad se upali požarni alarm, a nema vatre. S vremenom se taj „lažni alarm“ može ponavljati i onda postaje „naučeni alarm“. Počinjete se bojati simptoma, ali ne znate zašto ih doživljavate, nego samo imate osjećaj da su opasni. Kad vjerujete da su opasni, onda se brinete da bi Vam se u budućnosti mogli opet dogoditi, i vrlo brzo počnete strahovati od straha. Ako Vam se napadi dogodili na nekim specifičnim mjestima, postoji mogućnost da počnete izbjegavati ta ili njima slična mjesta, što može dovesti do agorafobije, odnosno izbjegavanja onih mjesta ili situacija u kojima bi Vam bilo teško pobjeći ako biste imali napad panike.

Prema nekim podacima, čak 30-40 % ljudi u svakoj godini ima napad panike, ali ne razviju svi panični poremećaj, odnosno ponavljane napade. Još uvijek ne znamo zašto neki ljudi doživljavaju ovakve napade. Međutim, u dosadašnjim istraživanjima pokazalo se da se oni najvjerojatnije javljaju kao kombinacija genetike, temperamenta, bioloških činitelja i psiholoških ranjivosti; jednostavno, neke su osobe osjetljivije.


Pomaže li guglanje o napadima panike?

Kada dožive napad panike, mnoge osobe počnu guglati u potrazi za objašnjenjem onoga što im se događa. Možda ste i Vi istraživali i možda ste se iznenadili vidjevši da niste jedina osoba koja se muči s tim problemom. Vrlo je dobro što ste se pokušali informirati, ali treba biti oprezan s informacijama koje nalazimo na internetu jer su one često iskrivljene ili čak potpuno netočne. Zasad je najvažnije da znate da se panični poremećaj može jako dobro tretirati kognitivno-bihevioralnom terapijom.



Kako izgleda kognitivno-bihevioralni tretman?

Kognitivno-bihevioralni tretman uključuje Vaše aktivno sudjelovanje. Očekuje se da redovito dolazite i radite zadatke na seansama ili za domaću zadaću. Glavne terapijske tehnike uključuju izazivanje neugodnih tjelesnih simptoma kakvi se javljaju tijekom napada panike, i to kako biste mozgu dali informaciju da su oni bezazleni, kao i postupno izlaganje zastrašujućim situacijama koje omogućuju promjenu Vaših pretpostavki o simptomima panike. Polazimo od toga da se ne možemo prestati bojati nečega ako se s time ne suočavamo. Možda Vam sada to zvuči zastrašujuće, ali s vremenom će Vam biti sve lakše i lakše. Sa svojim terapeutom detaljno ćete dogovoriti koji je Vaš terapijski cilj i kako ćete skupa do njega doći. Kod velike većine osoba s paničnim poremećajem za postizanje dogovorenih terapijskih ciljeva obično je dovoljno je 12-15 seansi.