tjeskoba, panični napadi, strah od javnog nastupa, specifične fobije i dr.
bezvoljnost, kronični umor, teškoće sa spavanjem i koncentracijom, tuga, bespomoćnost i dr.
gubitak\promjena posla, sagorijevanje na poslu, odgojne poteškoće, problemi u partnerskom odnosu i dr.
odgađanje izvršenja obaveza, teškoće u upoznavanju novih ljudi, perfekcionizam i dr.
Savjetovanje i psihoterapija su oblici psihološke pomoći. Oba pristupa se temelje na stručno vođenom tretmanu i primjeni tehnika koje su se pokazale učinkovitima za određene vrste problema.
Ono što razlikuje ova dva pristupa je trajanje i intenzitet tretmana te tip teškoća za koje su primjereni.
Savjetovanje je stručno pomaganje osobama sa životnim problemima koje je uglavnom kratkotrajno i usmjereno na specifičan problem s kojim se osoba javlja. Cilj savjetovanja je pružiti podršku i stručne preporuke osobi kako bi se mogla nositi sa teškoćama, nešto poput prve pomoći u medicini.
Psihoterapija je intenzivniji pristup od savjetovanja čiji je cilj, u suradnji s klijentom, potaknuti promjenu uhodanih načina funkcioniranja i reagiranja koji osobi stvaraju teškoće. Psihoterapija dulje traje i temelji se na izgradnji odnosa između educiranog terapeuta i klijenta. Za razliku od savjetovanja, u psihoterapiji je uloga klijenta puno aktivnija, ali su ishodi i promjene dublje i dugotrajnije.
otklanjanjem smetnji koje dulje traju
proradom gubitka ili traume
mijenjanjem obrazaca i načina funkcioniranja
razrješenjem težih životnih kriza
boljim upoznavanjem sebe te osobnim rastom i razvojem
unaprjeđenjem životnih vještina
Kognitivno-bihevioralna terapija je usmjerena na razumijevanje poteškoća koje se javljaju u kontekstu odnosa misli, emocija i ponašanja.
Osnovna pretpostavka ovog pristupa je da način na koji mislimo utječe na to kako se osjećamo, postupamo i reagiramo.
Kroz suradničko učenje i otkrivanje, klijent i terapeut definiraju ciljeve koje žele postići u terapiji te planiraju i primjenjuju odgovarajuće strategije za nošenje s izazovima zbog kojih je klijent potražio pomoć. Ostvarenje ciljeva se kontinuirano prati i evaluira.
Možemo promijeniti način na koji mislimo kako bismo se osjećali i djelovali bolje. Neučinkoviti ili štetni načini razmišljanja se mogu odučiti i naučiti novi koji pomažu u boljem nošenju sa svakodnevnim izazovima.
Glavno obilježje racionalnog mišljenja je da je ono zasnovano na činjenicama, a ne na pretpostavkama. Kognitivno-bihevioralni pristup nas ohrabruje da promatramo misli kao pretpostavke kako bi one mogle biti dovedene u pitanje i provjerene.
Kognitivno-bihevioralna terapija se temelji na znanstvenoj pretpostavci da je većina emocionalnih reakcija i ponašanja naučena. Cilj je pomoći klijentu u razvoju novih načina reagiranja što vodi dugoročnim rezultatima.
Kognitivno-bihevioralna terapija je primjenjiva u suočavanju s različitim vrstama teškoća (depresija, panični napadaji, strah od javnog nastupa, pretjerana briga i tjeskoba, prisilne misli i radnje, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaji prehrane, perfekcionizam, sniženo samopouzdanje, itd.) te je znanstveno dokazana njezina učinkovitost, ali i održivost pozitivnih ishoda tretmana.
Kognitivno-bihevioralna terapija je najčešće istraživan psihoterapijski pristup. Njezina učinkovitost je potvrđena velikim brojem kontroliranih studija koje su uspoređivale kognitivno-bihevioralnu terapiju s drugim preporučenim tretmanima za poremećaje raspoloženja kao što su lijekovi i druge vrste psihoterapija. Istraživanja pokazuju kako klijenti uključeni u kognitivno-bihevioralnu terapiju napreduju brzo i ostaju dobro i nekoliko godina nakon početnog oporavka. Pozitivni efekti kognitivno-bihevioralne terapije vidljivi su u dužem trajanju postignutih rezultata, u rjeđem odustajanju od terapije te manjem broju povrata simptoma s kojima se osoba javila na terapiju.
Jedna od najvećih prednosti kognitivno-bihevioralne terapije je usmjerenost na razvoj praktičnih vještina i učenje široko primjenjivih tehnika koje pomažu u nošenju sa životnim izazovima i nakon završetka savjetovanja te dokazana učinkovitost tretmana. Dodatno, ovaj pristup se temelji se na definiranju konkretnih ciljeva savjetovanja te stvaranju podržavajućeg terapijskog odnosa kao i posvećivanju konkretnom problemu kroz otkrivanje i učenje. To sve pozitivno djeluje na razvoj osobne efikasnosti u rješavanju problema i osobi vraća osjećaj kontrole.